Hommage à Kurt Weill - Zagreb Music Academy

Hommage à Kurt Weill
Zagreb Music Academy project

27. studenog 2019.
Koncertna dvorana Blagoje Bersa
Muzička akademija Zagreb

PJESME IZ MJUZIKALA KURTA WEILLA

Tango balada
Berlin im Licht (tekst Kurt Weill), 1928.
Marija Salečić, mezzosopran
Es regnet (tekst Jean Cocteau), 1933.
Roko Radovan, tenor
Nanina pjesma (prepjev Ante Stamać)
Nikolina Prkačin, glumica
Nanna's Lied (tekst Bertolt Brecht), 1939.
Nela Katalenić, sopran
Schickelgruber (tekst Howard Dietz), 1942.
Roko Radovan, tenor
Oproštajno pismo (prepjev Martina Zadro
i Zvonko Novosel)
Nikolina Prkačin, glumica
Der Abschiedsbrief (tekst Erich Kästner), 1933.
Nikolina Hrkać, sopran
Je ne t'aime pas (tekst Maurice Magre), 1934.
Melis Vlahović, sopran
Youkhali (tekst Roger Fernay), 1935.
Josipa Gvozdanić, sopran │ Mladen Kosovec, harmonika
***
Iz mjuzikla Marie Galante (tekst Jacques Deval), 1934.:
Le Train du ciel
Nikolina Hrkać, sopran
J'attends un Navire
Emilia Rukavina, mezzosopran
Iz mjuzikla Lady in the Dark (tekst Ira Gershwin), 1940.:
My ship
Eva Pavli, sopran
Iz mjuzikla Knickerbox holiday (Maxwell Anderson), 1938.:
September Song
Nina Franulović, sopran
It never was you
Lucija Jelušić, sopran │ Marin Čargo, bariton
Iz mjuzikla Happy End (tekst Bertolt Brecht), 1929.:
Surabaya Johnny
Emilia Rukavina, mezzosopran
Iz mjuzikla One touch of Venus (tekst Ogden Nash), 1943.:
West wind
Marin Čargo, bariton
I'm a stranger here myself
Josipa Gvozdanić, sopran
Speak low
Melis Vlahović, sopran │ Roko Radovan, tenor
Foolish heart
Lucija Jelušić, sopran
Iz scenske kantate The Little Mahagonny (tekst Bertold Brecht), 1927.:
This time next year

Muzička akademija
izv. prof. art. Martina Zadro
izv. prof. art. Martina Gojčeta-Silić
Mateja Pučko Petković, pred.

klavirska pratnja
Lana Bradić, umj. savj.
Darko Domitrović, umj. savj.

suradnica na projektu │ glumica
Nikolina Prkačin (Akademija dramske umjetnosti)
mentor: izv. prof. art. Rene Medvešek
mentorice pjevača
izv. prof. art. Martina Zadro
izv. prof. art. Martina Gojčeta-Silić
doc. art. Renata Pokupić

Video
Marko Pletikosa
#kurtweil #muzickaakademijazagreb #zagrebmusicacademy @Art Of Sound And Vision #markopletikosa

Kurt Weill - jedna od najintrigantnijih osobnosti glazbe 20. stoljeća
U povijesti glazbe skladatelj Kurt Weill zabilježen je kao jedan od najutjecajnijih i najraznovrsnijih kompozitora 20. st. Njemačko-židovskog podrijetla, kasnije američki državljanin, Weill je autor mnogih inovativnih kazališnih djela, koja su odraz raznovrsnosti izraza i provokativne dvosmislenosti, potpuno autentične njegovom stilu skladanja osobite orkestracije. Proveo je reformu glazbene pozornice kroz taktiku suradnje s vodećim dramskim piscima toga doba, tražeći put van realističnog teatra unutar žanra opere i glazbenih komedija. Kroz plodonosnu suradnju s Bertoltom Brechtom, Georgom Kaiserom, Paulom Greenom i Maxwellom Andersonom, koji su se bavili realističnim ne-teatrom, Weill shvaća da glazbena scena opravdava svoje postojanje samo ako teži rjeđem nivou istine – ako obnavlja poeziju, kao iskonska opera ili grčka drama. Tako pisac i pjesnik postaju jedno i stvaraju nove suvremene oblike, nastojeći se osloboditi kazališnih i glazbenih formi prethodnih desetljeća, ostvaruju djela za publiku svoga vremena, bez opterećenja za buduće naraštaje. Weill ne sklada iz estetskih razloga, u nastojanju da stvori novi stil, već sklada da izrazi ljudske emocije i teži sjedinjenju riječi i glazbe, kao prijeko potrebne spone razumijevanja prirode same predstave, koja prenosi radnju na drugi, viši nivo i komentira zbivanja s univerzalnog, ljudskog stajališta. Stvara glazbu koja omogućuje da se pokretanje i djelovanje riječi proširi, tako da vrijednost riječi pronalazi svoje upotpunjenje u vrijednostima glazbe. Smatrao je da ne kompromitira svoj glazbeni integritet time što je radio za kazalište, radio, film ili neki drugi medij koji dopire do publike koja želi slušati glazbu, jer sklada glazbu za široke mase – glazbu koju one mogu pjevati i koja se bavi njihovim problemima, vjerujući da je to jedina aktualna značajna forma skladanja. Imenovan je ultra-modernistom, jer nije oklijevao korištenju neuobičajenih instrumenata i ostalih dostupnih mu sredstava, da izrazi svoju misao ili emociju slušatelju. Sklada bez pomoći klavira, jednostavno je čuo svoje skladbe u glavi, koje usprkos neobičnim harmonijama, zapravo nisu tako kompleksne. Komponirajući direktno na papir, ostavlja glazbu jednostavnom, prema librettu u kojeg je vjerovao, nikada ne priznajući razliku između ozbiljne i lagane glazbe, već samo dobre i loše. Njegova prva velika djela, 1923., bila su: Fantazija, Passacaglia i Himna za orkestar, ali ubrzo se okreće operi i u sljedećem desetljeću sklada i producira Protagonistu, Mahoganny, Operu za tri groša, Car se sam fotografira, Čovjeka koji je rekao da, Kraljevsku palaču, Sedam kardinalnih grijeha, Marie Galante, Kraljevstvo za kravu.