Olovka Dafe (Stift des Dafa)

Olovka Dafe (Stift des Dafa)

Zlatna olovka — s neba dana,
Piše u srcu, ne samo dlanom.
Falun se vrti, duša se budi,
Put ka Istini — u tihoj milosti.

Ne napisa knjigu, već dušu moju,
Svjetlom iz carstava izvan pojma.
Istinitost — prva riječ što sja,
Vodi srce gdje ljubav zbori.

Gdje pohlepa i bijes nestaju,
Gdje svaka duša zoru nalazi.
Olovka Dafe, duboka i široka,
Sadašnjost slika u vječne tokove.

Ne treba tintu, ni pero mekano,
Samo srce i um — volju čistu.
Falun se vrti, nježan i svijetao,
I vraća svijet u svjetlost istinsku.

O olovko Dafe, ti pišeš svjetlom,
Što ljudsko oko ne može dokučiti.
Vodiš um kroz prostor i vrijeme,
Otkrivaš istinu, daruješ milost.

Svakim potezom — tiha molitva,
Što kroz slojeve svijeta odjekuje.
Tri riječi urezuješ u moje srce:
Istinitost, Dobrodušnost, Tolerancija.

Pisala si kroz noći najcrnje,
Kad je svaki glas izgubio pravo.
Pogled progona — hladan, strog,
Ali Dafa stoji — kroz oluju i plam.

Božanska olovka i dalje piše,
U tihim dvoranama gdje hrabrost sja.
Na lotos prijestolju sjedi hrabar,
U miru trenira — i kad plamen steže.

Vjetar može zavijati, plamen rasti,
Al’ svjetlo Dafe nebo obasjava.
U blagoj snazi, u tihom dahu,
Gdje dobrotom cvjeta sve — i mimo smrti.

O olovko Dafe, ti pišeš svjetlom,
Što ljudsko oko ne može dokučiti.
Vodiš um kroz prostor i vrijeme,
Otkrivaš istinu, daruješ milost.

Svakim potezom — tiha molitva,
Što kroz slojeve svijeta odjekuje.
Tri riječi urezuješ u moje srce:
Istinitost, Dobrodušnost, Tolerancija.

Vidim znakove kako lebde zrakom,
U jutarnjoj rosi, u mirisnoj molitvi.
„Zhen — Shan — Ren“ u zlatnome sjaju,
Put koji pokreće svijet dolje.

O olovko Dafe, ti pišeš moju dušu,
Zlatnim linijama — čistim, potpunim.
Vodiš me kući, gdje tišina pjeva,
U svjetlost — najsvetija krila.

Pero sad miruje, srce se širi —
Duša u Dafi — vječna rijeka.

U tihim krugovima vrtiš se slobodno,
Falun od svjetla — zauvijek vječan.
O olovko Dafe — moj pravi početak…
…i moj povratak izvoru u meni.